Intervju s Mislavom Kovačićem

Trenutno vodeći igrač Hrvatske backgammon lige, nakon četiri odigrana turnira, je igrač Backgammon kluba Rijeka - Mislav Kovačić, 22-godišnji igrač iz Šibenika.

Mislav je ove godine osvojio treće mjesto na turnirima u Bihaću i Splitu, a trećim mjestom na posljednjem turniru, održanom u Dubrovniku, došao je na vodeće mjesto u Ligi. Tim povodom postavili smo Mislavu nekoliko pitanja, a njegove odgovore možete pročitati u nastavku:

Mislave, sjećaš li se kada si prvi put zaigrao backgammon? Što te je privuklo?
Mislav: Počeo sam pred cca 3 i pol godine. Inače volim učiti i igrati nove igre, pa je i backgammon slučajno došao na red, ali se i najdulje zadržao. Pošto sam imao dosta šahovskih setova, često bih viđao nekakve čudne trokute na stražnjoj strani šahovskih ploča i redovito sam ih ignorirao dok mi jednog dana nije palo na pamet da probam saznati što je to.

Osim backgammona, igraš li još koju sličnu igru?
Mislav: Moja prva nazovimo konkretna igra je bila šah kojeg sam igrao od svoje desete godine. Jako sam puno posvetio vremena šahu i imao nekih uspjeha (poput 5. mjesta na Prvenstvu Hrvatske za moj uzrast), ali što sam postajao bolji, igra je postajala sve napornija. Osnovni su razlozi pretjerana proučenost otvaranja i prevelik broj remija kao posljedica toga. Činjenica je da je memoriziranje po 15-ak i više poteza nužnost da bi se napredovalo. Jednostavno, želio sam sjesti za ploču i boriti se s protivnikom od početka do kraja.
Pokerom sam se zarazio u biti relativno nedavno gledajući emisije na RTL-u (dok su još bile). Svidio mi se, ali više kao nekakav potencijal nekog budućeg uspjeha (i dobre zarade). Povremeno uspješno igram online ali još uvijek uz uglavnom vrlo niske uloge, ali sama igra nije ni blizu zanimljiva kao backgammon.

Najdraže pobjede

Vratimo se na backgammon. Imaš li neku najdražu pobjedu ili meč u kojem si posebno uživao?
Mislav: Rijetki su mečevi u kojima ne uživam, backgammon me fascinira jer u gotovo svakom meču naiđem na neki novi zanimljivi detalj. Najdraža pobjeda? Hm, možda protiv Petka Kostadinova na GridGammon-u (trenutno 28. igrač svijeta, op.a.) u 5pt meču.

Ima li možda kakav meč koji ne pamtiš po dobrome?
Mislav: Svaki poraz je neugodan na neki svoj način. Recimo do sad sam izgubio čak četiri polufinala na našim turirima, tako da može se reći da polufinala ne pamtim po dobrome.

Učenje backgammona

Što najviše pomaže u razvoju igrača? Jesu li to knjige, igra protiv softwarea (bota) ili igra protiv živih protivnika? Može li uopće jedno bez drugoga?
Mislav: Vjerojatno je to individualno, ali meni je definitivno igra protiv bota najviše pomogla. Određene knjige su svakako temelj koji da jednu razinu razumijevanja i svakako su zaslužne što uspijevam shvatiti većinu pogrešaka koje mi bot pronađe u mojoj igri. Dakle, treba kombinirati, ali svakako igra protiv bota (i još važnije analiziranje svih grešaka) je ono što najviše može pomoći.

Koliko sati dnevno posvećuješ backgammonu?
Mislav: Obzirom da trenutno imam dosta slobodnog vremena mogu se posvetiti backgammonu koliko god želim. Varira to iz dana u dan, nekad čak i napravim pauzu dan-dva ako osjetim blagi zamor, ali kad bih morao procijeniti prosjek to bi bilo recimo 3 sata dnevno (u to spada igranje, čitanje, gledanje top igrača na GridGammonu-u, čitanje backgammon foruma, itd). Ima dana kad je samo sat, a ima i dana kada je i osam sati dnevno.

Imaš li kakav savjet za nekoga tko počinje ili bi tek htio početi s backgammonom - kako da mu igra bude zabavna, a da istovremeno i napreduje?
Mislav: : Prije svega, savjetovao bih svima da nauče osnovna pravila backgammona, bilo sami ili da se jave na neku od adresa backgammon klubova u Hrvatskoj. Ako se rodi ljubav prema igri, dalje je sve lako.
Kako ostvariti idealan balans zabave i napretka (jer budimo realni učenje nije uvijek zabavno)? To je stvar pojedinca. Voljeti igru ne podrazumijeva igrati je ne znam kako dobro. Dok god se u igri uživa to je najbitnije, a mislim da će si svatko sam znati dozirati koliko daleko želi ići.

Sreća i znanje

Mnogi ljudi kada se tek upoznaju s backgammonom (pa i neki malo iskusniji) kažu da je u igri važna samo sreća. Jesi li ti samo jako sretan čovjek, ili je za konstantne uspjehe poput tvojih ipak potrebno i znanje?
Mislav: Prirodan je takav stav ljudi u početku. I ja sam u počecima igranja protiv bota bio uvjeren da ili su kocke namještene ili je on jednostavno nevjerojatno sretan. Backgammon je, naravno, kombinacija znanja i sreće, ali u većini slučajeva (ovisno o duljini mečeva) znanje je ipak presudno.
Naravno da je ponekad moguće dobiti neki meč na čistu sreću čak i ako smo dosta lošiji od protivnika, ali dobri igrači uviđaju da smo često sami tvorci svoje sreće jer odabirom najboljih poteza ostavljamo si puno više sretnih bacanja u budućnosti. Iz tog razloga se ponekad može činiti da dobar igrač ima više sreće.
Upravo zbog tog faktora sreće jedan meč, pa čak i jedan turnir, ne znače ništa. Potrebno je promatrati stvari dugoročno, a ja uvjeravam sve skeptike da će na duge staze dobri igrači uvijek imati i dobre rezultate.

Je li moguće popularizirati backgammon i približiti igru širem krugu ljudi, kako kod nas tako i vani? Ako da, kako bi ti to učinio?
Mislav: Moguće je, apsolutno. Igra je jednostavno vrlo dobra i zanimljiva da je dovoljno da glas o njoj dođe do što većeg broja ljudi među kojima će se naći određen broj zainteresiranih potencijalnih igrača. Kako to postići? Mislim da se isplati pokušati na što više načina, vjerojatno je medijska pokrivenost (bilo preko novina, TV-a, interneta) najbolja metoda.

Igranje na turnirima

Često ti se spočitava da igraš presporo. Tvoj komentar na to?
Mislav: Da, istina je da igram dosta sporo, ali vjerujem da tu naviku vučem iz vremena dok sam igrao šah. Recimo, u šahu je strpljenje i sporost na cijeni, dok oni koji zbrzaju svoje turnirske partije obično se ne smatra pretjerano jakim igračima.
Stvar je u tome da je backgammon puno kompleksnija igra nego što se (pojedincima koji upućuju takve prigovore) čini na prvi pogled. Neki potezi koji se čine preočitima (ili čak nebitnima za samu partiju) pokažu se kao prilične greške. Nastojim eliminirati što je moguće više takvih grešaka.
Često, za razliku od većine drugih igrača, razmišljam "šahovski", odnosno zamislim 2-3 poteza između kojih se dvoumim i zatim nekoliko protivnikovih bacanja za svaki od tih poteza. Takav način razmišljanja mi je jako puno pomogao, i preporučam i drugima da koji put stanu na loptu i razmisle dvaput prije nego odigraju i najočitiji mogući potez.

Igrao si na svim turnirima u Hrvatskoj. Planiraš li i do kraja godine otići na sve preostale turnire? Imaš li kakvih planova za neki turnir u inozemstvu?
Mislav: Volio bih odigrati sve turnire. Ako ne bude nekih nepredviđenih okolnosti vjerujem da hoću. Što se tiče planova za inozemstvo, svakako bih volio otići na neki turnir, ali nekih konkretnih planova još nemam. U studenom je u Zagrebu kvalifikacijski turnir za EBgT na Cipru, bilo bi jako lijepo to osvojiti i otići na Cipar.

Osim Cipra, možda nešto bliže? Austrija, Slovenija?
Mislav: Uz ovoliki broj turnira trenutno u Hrvatskoj ni ne stignem trenutno još o tome razmišljati. Ali možda krajem godine ili ako ne tada, onda slijedeće svakako.

Mislave, hvala na intervjuu. Vidimo se na nekom od slijedećih turnira.